Sustav je surov

U uredu zagrebačke udruge Nismo same telefon stalno zvoni. Zovu žene oboljele od raka ili članovi njihovih obitelji iz cijele Hrvatske. Udruga se, naime, bavi upravo njima. Zaposlenica udruge Goranka Perc ima poziv iz Osijeka.

„Gospođa je primila kemoterapija, a operaciju su liječnici trebali obaviti u roku od četiri tjedna nakon terapija. Ta četiri tjedna su prošli, a nisu je još zvali. Kada je ona nazvali rekli su da je sad to šest tjedana. Žena je naravno izvan sebe i ne zna što da radi. To je katastrofa, sve to loše utječe na psihu“, kaže Perc koja je slično iskustvo imala i sama 2016.

„Otkazali su mi operaciju i ostavili me praktički na cesti. Rekli su mi da te godine, a bio je listopad, sigurno neću doći na red. Ja sam imala sreću jer je moj poslodavac samoinicijativno platio privatnu operaciju. Tada je koštala 20 000 kuna, no za nekog je nedostižna i cifra od 500 kn. To se nikome ne bi smjelo dogoditi no i dalje se događa“, prisjeća se Perc.

Brojna iskustva koja prikupljaju u udruzi govore da su oboljeli često suočeni s manjkom informacija, nisu upoznati s time kakav je plan liječenja niti što mogu očekivati.

„Mi kao pacijenti ne osjećamo se kao da sudjelujemo u našem izlječenju. Ne kažu nam ni koji su nam izbori, dovode nas pred gotov čin. Svima bi nam bilo puno lakše da znamo što nas čeka, koji su koraci. Naravno ima iznimaka, ali uglavnom se oboljeli ljudi ne osjećaju kao da su dio organiziranog sustava“, ističe.

Javnost je upravo ovih dana potresla i priča odvjetnice Line Budak koja se bori s rakom i koja je odlučila izaći s javnost sa svojim iskustvom. Ona, naime, osam mjeseci nije znala da je njen test na tumor pozitivan. Iako su odgovorne institucije u početku tvrdile da je sve po propisima i protokolu, Ministar zdravstva Beroš objavio je da će se protokol promijeniti i da pacijenti više neće biti prisiljeni sami zivkati doktore da bi saznali rezultate pretraga. Najavio je izmjenu u informatičkom sustavu da se svi nalazi vrate obiteljskom liječniku.

Iako je svaka mala promjena na bolje bitna, da problema sa sustavom u Hrvatskoj itekako ima još pokazuju novi alarmantni podaci koje donosi prvi pregled borbe protiv raka u zemljama EU, te Norveškoj i Islandu Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i Europske komisije. Smrtnost od raka u Hrvatskoj je druga najviša u Europskoj uniji, poslije Mađarske. Smrtnost od raka u Hrvatskoj je čak 25% češća od prosjeka EU. Problem nije u novcu, s obzirom da se istodobno na liječenje raka se troši više od prosjeka Unije. Dakle, ostvarujemo lošije rezultate od prosjeka za više novaca.

U pogledu stope smrtnosti od raka postoje velike razlike, i među državama članicama EU-a i unutar njih. „To se dijelom može objasniti razlikama u izloženosti čimbenicima rizika za obolijevanje, ali i razlikama u kapacitetima zdravstvenih sustava za osiguravanje pravodobne i besplatne rane dijagnoze te kvalitetnog liječenja i skrbi za oboljele. Podaci pokazuju da identifikacija problemâ i dijeljenje najboljih praksi mogu pomoći državama članicama u nastojanju da se te razlike smanje“, ističe Europska komisija.

U izvješću se ističe kako su u Hrvatskoj pušenje, pretilost i debljina, kao i onečišćenje zraka izraženiji faktori rizika za rak nego u drugim EU zemljama.

„Riskantna ponašanja procjenjuje se odgovorna su za trećinu, 36%, izgubljenih godina života radi raka u 2016. i za 44% svih smrti u 2019. To poziva na učinkovitiju prevenciju“, navodi se u izvješću.

Potrošnja na prevenciju u Hrvatskoj u 2020. jest bila niža od EU prosjeka, 3,1% u odnosu na 3,4%.

U Hrvatskoj se još puši, po tome smo peti u EU, iako je zabilježen pad 2019. u odnosu na 2014.

„Hrvatska zaostaje za drugim zemljama kada je riječ o primjeni učinkovitih politika kontrole duhana. Uvela je materijale za samopomoć i program eu školama i obilježava Svjetski dan bez duhana, no ostaje veliki prostor da se ojačaju politike kao što su nepušačka mjesta, medijske kampanje protiv pušenja i intervencije vezane uz prestanak pušenja koje uključuju bihevioralnu i farmakološku terapiju“, ističe se u izvješću.

S drugim faktorom rizika, pretilošću, Hrvatska stoji još gore. Na prvom smo mjestu u EU po udjelu prekomjerno teških stanovnika, s čak 64% stanovništva koje spada u tu kategoriju. Još više zabrinjava što taj udio raste. Kod muškaraca se tako povećao sa 65,8% na 73,2% između 2014. i 2019., a kod žena u istom razdoblju je zabilježen najviši porast u EU, za čak 11,7%, s 46.8% na 58.5%.

Godine 2009. je onečišćenje zraka PM10 česticama u Hrvatskoj također bilo najviše u EU, 50% veće od prosjeka, a onečišćenje PM2.5 česticama je također bilo iznad EU prosjeka.

Jeini faktor rizika gdje smo zabilježili značajan napredak je potrošnja alkohola po glavi stanovnika koja je u Hrvatskoj pala u razdoblju od 2000. do 2020. za 4,5 litre godišnje, s 14,1 litre u 2000. na 9,6 u 2020., i sad je ispod EU prosjeka.

U prevenciji zakazujemo, no što je s ranim otkrivanjem bolesti? U Hrvatskoj se provode programi ranog otkrivanja raka preko preventivnih pregleda i tu je Hrvatska u nečemu pionir. Prvi u EU uveli smo nacionalni pregled za rak pluća 2020. Potencijal ovog programa je, prema najavama, da smanji smrtnost od raka pluća za 25%. No, preventivni program ranog otkrivanja raka maternice se nekoliko godina nije provodio. Prema najavama , iduće godine će se ponovno uvesti, a prethodit će mu jednogodišnji pilot projekt u Virovitičko-podravskoj županiji.

„Jedan od vrlo važnih razloga velikoj smrtnosti je otkrivanje i dijagnosticiranje bolesti u odmaklom stadiju, kada je liječenje neizvjesno i manje učinkovito. Rak u početnim fazama bolesti najčešće nema nikakvih simptoma, i kad se oni počnu pojavljivati, bolest je napredovala“, kaže Ivica Belina iz Koalicije udruga u zdravstvu, koji smatra da je jedan od nepovoljnih faktora i to da se onkološki pacijenti liječe u gotovo svim bolničkim ustanovama u Hrvatskoj, bez obzira na ekspertizu i iskustvo.

„Kada takva ustanova iscrpi svoje resurse, onda prosljeđuje oboljelog u veće specijalizirane centre, no do tad je bolest već uznapredovala“, zaključuje.

Izvješće OECD ističe i kako Hrvatska zaostaje za drugim zemljama EU po broju medicinskog osoblja i tehnološkoj opremljenosti. Tako Hrvatska ima 25% manje uređaja za zračenje u odnosu na prosjek EU. Navodi se i nejednakost pristupu skrbi. Ljudi iz ruralnih krajeva imaju puno slabije mogućnosti liječenja od onih u urbanim sredinama.

Prije dvije godine usvojen je Nacionalni strateški okvir protiv raka do 2030. koji bi trebao obrnuti ovu neslavnu statistiku, no akcijski plan za provedbu dokumenta još nije usvojen. Dok čekamo na dokumente, ljudi umiru. Na to upozoravaju iz Koalicije udruga u zdravstvu. Oni su kroz kampanju „Vrijeme je“ otvorili web stranicu na kojoj je objavljen brojač umrlih od raka od dana usvajanja Strategije do danas.

„Kao društvo nismo ništa učinili kako bismo taj dokument proveli u život. Broj umrlih se vrti ritmom od 39 osoba dnevno i dalje,  jer očekujemo da će Ministarstvo zdravstva, kao tijelo koje je Hrvatski sabor zadužio za izradu i provedbu NSOPR-a konačno donijeti i javno objaviti Akcijski plan za njegovu provedbu“, kaže Belina.

Od Plana očekuju da definira nacionalnu onkološku mrežu ustanova, kako bismo svi znali tko, gdje, kako i čime može, smije i zna liječiti rak u određenoj fazi bolesti. Unutar onkološke mreže očekuje se definiranje potrebnih resursa i njihovu raspodjelu kako bi se rak liječilo učinkovito i pravovremeno. Očekuje se i da definira bolje prikupljanje i praćenje podataka o oboljelima, njihovim bolestima i načinima liječenja, kao i ishodima liječenja.

„Ono što je uvijek bilo u podlozi ideje nacionalne strategije protiv raka je jednaka i jednakopravna dostupnost zdravstvene zaštite svim građanima Hrvatske bez obzira gdje žive i razvoj učinkovite sveobuhvatne onkološke skrbi, od primarne prevencije do palijacije“, kaže Belina.

Iz KUZ-a ističu i kako mi nemamo sveprisutni i primjenjivi sustav potpornog liječenja i potpornih usluga u što spadaju palijativna skrb, nutricionistička skrb, prevencija i liječenje nuspojava onkološkog liječenja, psihološka potpora oboljeloj osobi i njenim bližnjima, adekvatno liječenje boli…

Tako neke članice zagrebačke udruge Nismo same dolaze i iz inozemstva pa prenose svoja iskustva s liječenjima u drugim zdravstvenim sustavima. Tako prenose iskustvo članice koja radi u Češkoj.

„Njezin je liječnik odmah zvao psihologa i naručio je unutar bolnice, dogovorio je i magnet odmah, nije trebala ići po nikakve uputnice niti se naručivati. Dvije ili tri godine nakon liječenja išla je na psihološke razgovore, njima je normalno da te netko prati. Kod nas žene plivaju u sustavu. Jednu članicu su naručili kod pulmologa za šest mjeseci. Sreća u nesreći je da je dobila koronu pa je otišla odmah na rendgen da bi se pokazalo da ima rak koji je već metastazirao“, prisjeća se Perc.

Iskustvo koje im je također prenijela jedna članica iz Nizozemske je da je tamo moguće dobiti taxi prijevoz na terapije na račun zdravstvenog osiguranja. U Hrvatskoj ta opcija ne postoji, no udruga Nismo same već pet godina osigurava oboljelim ženama iz cijele zemlje taxi prijevoz do zagrebačkih bolnica. Dosad su organizirali preko 22 000 vožnji koje financiraju preko humanitarnih akcija.

U udruzi su shvatili problem i ponudili za to rješenje, dok sustav, smatraju, ne nudi rješenje za bolne točke.

„Nitko nas nije zvao na sastanak da konkretno popričamo o brojkama. Bilo bi dobro da ova usluga uđe u proračun i naravno, da bude dostupna i muškarcima i djeci, kao i ženama“, kaže Perc.

Udruga je preko europskog projekta osigurala i uslugu gerontodomaćica, još jednu uslugu koja je u zapadnim zemljama osigurana preko zdravstvenog sustava. 131 žena se prijavilo za tu uslugu koju je provodilo 15 gerontodomaćica. U godinu dana umrlo je čak 30 žena koje su koristile uslugu.

„Sustav je surov. Frustrira me kao građanku što ja taj zdravstveni sustav plaćam“, zaključuje Perc.

Od Ministarstva zdravstva do zaključenja ovog teksta nismo dobili odgovore.

Ostali zaključci pregleda borbe protiv raka po zemljama

U pregledu se ističu i druge važne činjenice:

• Rak je krivac za 26 % izgubljenih života u EU-u, tj. drugi je po važnosti uzrok smrti u EU, nakon kardiovaskularnih bolesti.
• Smrtnost je u nekim zemljama gotovo dvostruko veća nego u drugima, a postoje velike razlike u smrtnosti od raka i među spolovima.
• Razlike u smrtnosti od raka povezane su i sa socioekonomskim nejednakostima. Takve se razlike dijelom mogu objasniti razlikama u izloženosti čimbenicima rizika kao što su pušenje, pretilost, štetna konzumacija alkohola ili onečišćenje zraka. Čimbenici rizika ukupno su uglavnom češći među muškarcima te u skupini niskoobrazovanih i osoba s nižim primanjima.
• Različiti su i izazovi s kojima se zemlje EU-a suočavaju u pružanju visokokvalitetne skrbi za oboljele od raka. Neke su zemlje dobro opremljene, ali nemaju dovoljno kvalificiranog zdravstvenog osoblja, a druge imaju mnogo kvalificiranih liječnika, ali im nedostaje oprema, na primjer za liječenje zračenjem.
• Rashodi za prevenciju posljednjih su se godina povećali, ali i dalje je riječ o samo 3,4 % ukupnih rashoda za zdravstvo.