Kako je planeta toplija, otapanje leda donosi velike troškove Europskoj uniji.

Ma kako se to udaljeno činilo od svakodnevnog života građana, nestajanje leda na Arktiku ima utjecaj na njihove novčanike više nego što to oni znaju. Goleme količine zaleđene vode sigurno se uzemljile na najsjevernijem kopnu još od prošlog ledenog doba. Sada će njihovo nemilosrdno pretvaranje u razarajuće poplave teško pogoditi porezne obveznike, kao i vlade i poduzeća.

Iscrpnu analizu potencijalnog utjecaja napravio je 2018. godine tim stručnjaka Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije. Do kraja ovog stoljeća svaki kvadratni metar otopljenog leda dodat će se ukupnom iznosu koji će, prema projekcijama stručne analize, narasti do skoro 1 trilijun eura. Najveći će utjecaj biti na Veliku Britaniju, iza koje su Francuska i Italija.

Isti tim trenutno radi na novom istraživanju kojim žele procijeniti troškove mjera prilagodbe koje su potrebne da bi se smanjili potencijalni gubitci. Takve mjere povlače za sobom, u najgorem slučaju, gradnju ili jačanje sustava obrane koji može izdržati podizanje razine mora.

„Kratkoročno, podizanje razine mora bit će u najvećoj mjeri izazvano širenjem vodene mase uslijed rastuće vrućine, ali od 2050. godine doprinos otapajućeg leda će postati veći, rekao je Michalis Vousdoukas, oceanograf u Jedinici za upravljanje rizicima od katasrofe pri Zajedničkom istraživačkom centru. Uzročno posljedična veza između otapanja leda i financijskih posljedica toga je činjenica, ali ne tako pravocrtna: neznatno podizanje razine vode neće imati značajan utjecaj, ali njeno postupno akumuliranje hoće jer će se događati u kombinaciji sa visokim plimama i čestim pojavama ekstremnog vremena (olujni valovi).“

Veći dio europske obale koja se proteže na više od 100 000 kilometara je gusto nastanjen i razvijen. Zbog toga je osjetljiva na povećanje morskih poplava.

Na osnovu posljednjeg izvještaja Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) Europska agencija za okoliš izradila je scenarij po kojem će porast razine mora u Europi biti sličan globalnom prosjeku. Do kraja 21. stoljeća, porast će biti vjerojatno između 0.28-0.61 metara ili 0.52-0.98 metara u usporedbi sa razdobljem od 1986-2005. godine uz pretpostavku, za svaku posebno, uzevši u obzir kontekst niske ili visoke emisije ugljik dioksida (ili stakleničkih plinova) koje proizvodi čovjek. Ove projekcije bit će revidirane do kraja 2019. u skladu sa nadolazećim specijalnim izvještajem o klimi, oceanima i varijacijama leda Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC).

Najaktualnija upozorenja o otapanju arktičkog leda bit će otkrivena na nadolazećem Living Planet Symposium -u koji će se održati u Milanu od 13. do 17. svibnja. Vrhunski znanstvenici će ilustrirati njihova nova otkrića ekstrapolirana iz podataka sa satelita, uključujući one sakupljene kroz CryoSat, program za nadziranje leda kojim upravlja Europska svemirska agencija (ESA). Ovaj događaj, koji se organizira svake tri godine, je izložba tehnologije za promatranje Zemlje kojom se istražuje klima i eko-sustavi, kao i primjena u javnim i komercijalnim uslugama.

„Pokrov polarnog leda je u isto vrijeme rana žrtva globalog zatopljenja i ključni igrač u regulaciji meterologije i razine mora na svjetskoj razini i kao rezultat posljedice smanjivanja njegove mase su dalekosežne“, rekao je Tommaso Parrinello, CryoSat Mission Manager. „Važno je razumjeti točno kako i u kojem opsegu Zemljina ledena polja reagiraju na trenutne klimatske poremećaje.“

Utjecaj: Zbrajanje financijskog troška

Stručnjaci iz Zajedničkog istraživačkog centra uspjeli su pretvoriti projekcije dobivene satelitskim mjerenjima smanjivanja leda i širenja vode u – valutu. Infografika niže objašnjava godišnje štete izražene kroz BDP i broj ljudi na koje će utjecati u skladu sa različitim scenarijima, poznatim kao Socio-Economic Pathways, ili SSPs („Socio-ekonomski putevi)“: svijet s ujednačenim i održivim razvojem; podijeljen svijet „probuđenog nacionalizma“ i svijet brzog i neograničenog rasta u ekonomskoj proizvodnji i potrošnji energije.

U nedostatku daljnjeg ulaganja u prilagodbe na obalama, trenutna godišnja šteta od 1.25 milijardi eura bit će između 75 i 770 puta veća do kraja stoljeća, u rasponu od 93 do 961 milijarde eura ovisno kako će se kroz vrijeme odvijati socioekonomska kretanja.

Ovisno o tim istim kretanjima, štete od obalnih poplava procjenjuju se na 0.06 do 0.09 posto europskog BDP-a do 2050. godine. To će narasti do 0.29 do 0.86 posto BDP-a do 2100. godine u usporedbi sa trenutnom prosječnom štetom od oko 0.01 posto BDP-a.

Godišnja brojka ljudi izloženih obalnim poplava narast će sa trenutnih 102.000 do 1.52 do 3.65 milijuna do kraja stoljeća (opet, u nedostatku daljnih mjera prilagodbe i ovisno o različitim socioeknomskim kretanjima)

Buduća šteta uvelike će ovisiti o broju ljudi koji će seliti na obalu i opsegu infrastrukturalnog razvoja na tom području. Gubitci će biti rezultat migracija prema obali koje će voditi urbanizaciji i vrijednosti koja će brzo opadati zbog ekstremnih vremenskih uvjeta.

Uzrok: Kvatificiranje otapanja leda

Što se tiče otapanja leda Grenland igra vodeću ulogu u nadolazećoj ekološkoj i financijskoj krizi. Na najvećem otoku na svijetu najveća je količina arktičkog leda. Prema izvještaju Svjetskog programa istraživanja klime njegovo otapanje je treći najveći doprinositelj porastu razine mora u svijetu. Iako je iza širenja vode zbog zatopljenja i otapanja leda na planinama, još uvijek je prije vrha Antartike (za koju se očekuje da će joj utjecaj značajno narasti nekoliko stotina godina kasnije od sad).

Za razliku od leda na kopnu, otapanje morskog leda koje puni arktički bazen, daleko od Grenlanda, nema nikakav utjecaj na porast razine mora. Jednako kao što kad se kocka leda otopi u čaši vode ne poveća se razina vode u čaši. (Arhimedov zakon)

Recentna analiza koju je napravio Geodinamički odjel Danskog nacionalnog instituta za svemir u kojoj su kombinirana sva satelitska mjerenja od 1992. do 2016., pokazuje ubrzano smanjivanje ledenog omotača na Grenlandu. Gubitak njegove mase se ušesterostručio od osamdesetih godina, podigavši razinu mora do 13,7 mm od 1972, a pola od toga u proteklih 8 godina, prema podacima studije Kalifornijskog sveučilišta objavljene krajem travnja. A što se tiče povećanja otapanja ledenog pokrivača Greenland Ice Mapping Project trenutno razvija najiscrpniju bazu podataka, a njihova će otkrića biti objavljena u slijedećih nekoliko mjeseci.

Ako bi se otopile sve zalihe leda na Grenlandu, morska bi voda narasla za 7 metara. Takvo je proročanstvo zapisano u istraživanju koje je provedeno kao dio ESA Seal Level project -a. Za porast takve veličine trebalo bi tisućljeće čak i sa porastom temperature iznad 2 stupnja celzijusova od predindustrijskog doba. A to je kritična granica za koju su se vlade dogovorile da je neće prijeći kada su 2016. potpisale Pariški sporazum.

Metodologija : Kvatificiranje pogrešaka

Ključ u promatranju promjena zemljinog okoliša je u provođenju istih mjerenja tijekom više desetaka godina. Što su precizniji satelitski podaci to će biti točniji podaci o povlačenju leda, podizanju razine mora i procjene ekonomskih troškova. Zato satelitska promatranja moraju redovito biti prilagođena i potvrđena tako šta se uzima u obzir specifičan set varijabli. Posebno je snježni pokrivač na ledu ključan faktor: satelitski visinomjer ne može ga uvijek detektirati pa ga na kraju prepoznaje kao dio ledenog omotača. Zbog toga se debljina snijega mora poravnati da bi se izračunala točna debljina leda.

Da bi se ispravile takve pogreške i smanjile dvojbe, ESA i NASA rade na poboljšanju koordinacije između njihovih svemirskih sustava za promatranje. Na sreću zbog tehnoloških razlika europski i američki sateliti provode komplementarna mjerenja. NASA-in ICESat visinomjer šalje laserski signal koji se odbija o snježni pokrivač dok ESA-in CryoSat visinomjer ima radar koji ulazi u snijeg i odbija se o ledeni pokrivač. U teoriji razlika između ta dva mjerenja određuje dubinu snijega.

ESA i NASA već zajednički rade na kalibriranju njihovih satelitskih očitavanja provjerama na licu mjesta u zraku, ali i na tlu gdje su postavljeni timovi.To uključuje sakupljanje velike količine različitih podataka o snijegu i ledu sa različitim instrumentima dobijenim u zraku i na tlu koji se onda uspoređuju sa podacima dobijenim iz svemira.

Posljednju zajedničku kampanju kalibriranja provedeo je uzduž i poprijeko sjevernog Grenlanda u ožujku i travnju ove godine Danish Technical University of Denmark kao dio NASA-inog Icebridge i inicijative ESA-e CryoVEX .

Planiranje istraživanja na terenu za vrijeme takvih kampanja uključuje slanje znanstvenika na najsurovija područja na zemlji. Zadatak je ponekad tako riskantan da ga se samo najspremniji istraživači usuđuju prihvatiti. Dva veterana polarni istraživači iz Belgije Alain Huber i Dixie Dansercoer udružili su snage za Arctic Arc Expedition , najdužu CryoSat –ovu kampanju kalibracije ikad provedenu pješice. 2008. godine bili su prvi ljudi koji su pješke prešli sjeverni pol od Sibira do Grenlanda hodajući 100 dana i utvrđujući dubinu snijega po putu.“Vjerujem da iskustvo istraživača može pomoći znanosti u najopasnijim uvjetima“, rekao je Dansercoer.