Tihi rat protiv žena u Europi

“Svaki put kad se dogodi, ponovo sve proživljavam. To je užasno. Uvijek pomislim: oh, ta majka, taj otac, kroz što sve moraju proći”. Za Katerinu Koti, majku 31-godišnje Dore Zacharije koju je u rujnu 2021. na Rodosu ubio bivši dečko nekoliko dana nakon raskida veze, svaka nova vijest o  femicidu mala je tragedija. Dora je bila jedanaesta žrtva te godina, ali ne i posljednja.

Sredinom prošlog ljeta tri žene ubijene su od strane svojih partnera u manje od 48 sati u različitim dijelovima Grčke. U Retimnu 31. srpnja 2022. muškarac je nasmrt izbo svoju ženu kada je od njega zatražila razvod. Dan kasnije, na Zakintosu, drugi muškarac divljački je pretukao svoju suprugu, a potom je ubio nožem. Nekoliko sati prije ubojstva žena je otišla u lokalnu policijsku postaju da prijavi muža nakon što ju je po ko zna koji put pretukao. Samo nekoliko sati kasnije, u Peristeriju 17-godišnja djevojka postala je najmlađa žrtva femicida.

Ova “epidemija” ubojstava žena od strane trenutnih ili bivših partnera kulminacija je trenda koji već dugo vremena pogađa Grčku, a tijekom nedavne pandemije samo se intenzivirao. I to ne samo u Grčkoj: u Španjolskoj su početkom ove godine četiri žene ubijene u jednom jedinom danu u različitim gradovima. Slična sumorna izvješća stižu i iz drugih europskih zemalja, potpirujući raspravu o tome treba li femicid biti priznat kao zaseban zločin. Do sada su se samo dvije europske države, Cipar i Malta , odvažile na ovaj korak.

No što se zapravo događa? Je li tijekom posljednjih godina došlo do porasta broja ubojstava žena od strane partnera i članova obitelji? Ovaj trend povezan je s porastom rodno uvjetovanog nasilja, posebno u obitelji, tijekom pandemijskog razdoblja? Je li stvarno došlo do porasta stope femicida u Europi? Koje zemlje imaju najviše poteškoća u suzbijanju nasilja nad ženama?

MIIR-EDJNet prekogranično podatkovno istraživanje

Nije lako doći do odgovora na ova pitanja, s obzirom da za razdoblje nakon 2018. još uvijek nisu objavljeni službeni podaci na razini Europske unije. Iako je Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE) , koji je zadužen za provođenje istraživanja i praćenje politika usmjerenih na suzbijanje nasilja nad ženama, pokrenuo anketu još 2020. godine, rezultati se ne očekuju prije 2024. To znači da EU neće imati potpunu sliku o onome što se događalo tijekom otprilike pet godina u ovom ključnom području koje utječe na život polovice njezinog stanovništa!

MIIR, zajedno s ukupno sedamnaest medija koji surađuju u sklopu projekta EDJNet , pokušao je izraditi najažuriraniju mapu nasilja nad ženama u današnjoj Europi. Na temelju statističkih informacija za razdoblje 2010. – 2021., dobivenih od nadležnih tijela na nacionalnoj razini, MIIR je napravio novu bazu podataka, koja sadrži važne nalaze o rodno uvjetovanom nasilju u europskim zemljama. Podaci su analizirani u suradnji s iMEdD Lab , fokusirajući se na period pandemije Covid-19.

Istraživanje se temelji na podacima koji su prikupljeni iz dva primarna izvora. Prvi izvor čine pokazatelji EIGE-a za praćenje nasilja nad ženama od strane intimnih partnera i ubojstava žena počinjenih od strane muškaraca, preuzeti iz Izvješća o ravnopravnosti spolova iz 2021. , koje obuhvaća podatke do 2018. EIGE definira “intimno partnersko nasilje” kao svaki čin fizičkog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja između bivših ili trenutnih supružnika ili partnera, bez obzira na to da li žive pod istim krovom. Timovi uključeni u istraživanje tražili su što je moguće ažuriranije podatke, koji su potom revidirani na temelju smjernica EIGE-a.

Kada je u pitanju “femicid”, vrijedi spomenuti da EIGE prihvaća statističku definiciju , po kojoj ovaj fenomen predstavlja “ubojstvo žene od strane intimnog partnera i smrt žene kao rezultat prakse štetne za žene”, te zločine koji odgovaraju ovom opisu svrstava u “Pokazatelj 9” koji bilježi žrtve femicida u dobi od 18 i više godina. U Grčkoj ne postoji poseban zakon za kazneni progon femicida, pa se ovaj fenomen prati kroz prikupljanje podataka o ženama žrtvama namjernog ubojstva, a za utvrđivanje odnosa između žrtve i počinitelja koristi se zakon o suzbijanju obiteljskog nasilja.

Kao drugi izvor i alat za neformalnu “provjeru” rezultata korištene su baze podataka Eurostata koje sadrže informacije o kaznenim djelima namjernog ubojstva, silovanja i seksualnog napada počinjenim od strane partnera ili člana obitelji do 2020. te određene pojedinosti o kaznenim mjerama protiv počinitelja. U slučaju Grčke, korišteni su podaci Glavnog tajništva za ravnopravnost spolova, prikupljeni od grčke policije i Ministarstva pravosuđa. Uz Sloveniju, Grčka je jedna od zemalja koje su dostavile podatke u većini kategorija. Slika koja se krije iza ovih podataka prilično je mračna.

Crna rupa u podacima o rodno uvjetovanom nasilju u EU

Nakon unosa novih podataka na temelju prvog izvora, ukupan broj femicida u razdoblju 2010. – 2021. u dvadeset zemalja koje su dostavile podatke procijenjen je na 3232 (podaci nisu dostupni za osam država članica EU: Poljska, Bugarska, Danska, Luksemburg, Belgija, Portugal, Irska, Rumunjska). Ova brojka ozbiljni je pokazatelj nedovoljnog prijavljivanja slučajeva femicida od strane policije, s obzirom da podaci Eurostata pokazuju da su se u razdoblju 2011. – 2021. u Europi dogodila 6593 namjerna ubojstva žena, od kojih je 4208 počinjeno od strane partnera, a 2385 od strane rođaka (ovi podaci odnose se na dvadeset zemalja: Austrija, Hrvatska, Cipar, Češka, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Italija, Latvija, Litva, Malta, Nizozemska, Srbija, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska).

Nedostatak ažuriranih podataka veliko je ograničenje kako za naše istraživanje tako i za donošenje politika. Članovi EDJNet-a otkrili su značajne manjkavosti u objavljivanju novijih podataka od strane državnih vlasti. Situaciju dodatno pogoršava nedostatak sličnih, odnosno usporedivih podataka. “Europska unija uopće nije ocijenjena u području nasilja zbog nedostatka usporedivih podataka za cijelu EU”, tvrdi EIGE, koji traži načine kako prevladati ovu prepreku. Unatoč spomenutim problemima, podaci uneseni u primarnu bazu podataka koju je izradio MIIR pružaju značajan uvid u noviji trend rodno uvjetovanog nasilja u Europi.

Eksplozija femicida u Grčkoj

Zbog nepotpunih podataka i činjenice da se metode bilježenja femicida na temelju EIGE indeksa razlikuju od zemlje do zemlje, a radi dobivanja pouzdanijih rezultata, odlučili smo umjesto apsolutnih brojki uspoređivati promjene u postotku femicida iz godine u godinu za zemlje za koje su dostupni podaci. Podaci su ekstrapolirani za usporedne stope na 100.000 stanovnika.

Najveći porast broja femicida (185,7%) zabilježen je u Grčkoj, sa 8 slučajeva u 2020. na 23 u 2021. Sličan “skok” napravila je i Švedska, gdje je broj femicida u 2018. porastao za 120% u odnosu na 2017., dok su Estonija i Slovenija zabilježile porast od 100% u 2015., odnosno 2020. Usporedba podataka za dvogodišnje pandemijsko razdoblje i onih za 2019. pokazuje da je tijekom pandemije u Grčkoj, Sloveniji, Njemačkoj i Italiji došlo do značajnog porasta broja femicida.

Za potrebe istraživanja, timovi koji su u njemu sudjelovali također su prikupili podatke iz neslužbenih izvora, poput lokalnih grupa koje bilježe femicide. Ove organizacije prate medijsko izvještavanje kako bi spriječile nedovoljno prijavljivanje nasilja nad ženama. Odluka da se uzmu u obzir podaci iz ovih izvora donesena je kako bi se službeni broj femicida usporedio s neslužbenim.

“Mi ne tvrdimo da imamo točan broj femicida, samo pokušavamo ukazati na nužnost postojanja otvorenih podataka. Problem nasilja tijekom pandemije vrlo je složen i nije trenutačan. Na temelju podataka kojima raspolažemo za razdoblje od 2019. do 2022. opažamo postojanost fenomena”, kaže Athena Pegglidou, koja je utemeljila grčki odjel Europskog opservatorija za femicid (EOF). U Grčkoj je neslužbeni broj femicida koji je zabilježio EOF bio veći od službenog 2,4 puta u 2020. i 1,4 puta u 2021. U Srbiji, neslužbeni broj femicida zabilježen od strane nevladine udruge Autonomni ženski centar bio je skoro 1,5 puta veći od službenog.

Pregled podataka Eurostata o namjernim ubojstvima žena od strane muškaraca, partnera ili rođaka u Grčkoj potvrđuje sličan porast od 158% u 2021. u odnosu na 2020. Analiza nadalje pokazuje da je Slovenija u prvoj godini pandemije zabilježila porast od 100% u odnosu na 2019. kada je riječ o ubojstvima žena od strane intimnih partnera i rođaka. Slijede Hrvatska (porast od 55,6%), Austrija (28,6%) i Mađarska (26,1%).

Cristina Fabre Rosell, voditeljica tima za rodno uvjetovano nasilje pri Europskom institutu za ravnopravnost spolova, objašnjava da se tijekom prvog lockdowna broj femicida relativno smanjio, no rizik je uvijek bio prisutan.

“Žene nisu bile izložene opasnosti od femicida tijekom pandemije jer su bile zatočene [u istom prostoru] s počiniteljem, koji se upravo zbog toga osjećao još sigurnijim u sebe. Sva moć i kontrola bila je u njegovim rukama. Žena nije imala kamo, nije imala izlaza. Stoga je poraslo intimno partnersko nasilje, ali ne i onaj teži i gori oblik, odnosno femicid. Više su nas zabrinjavale mjere koje su trebale biti uspostavljene nakon karantene, dakle kako zaštititi sve te žene koje su bježale od svojih nasilnika. Bojali smo se da bi teški oblik intimnog nasilja, tj. intimni femicid mogao porasti nakon ukidanja mjera karantene, što se i dogodilo u nekim državama članicama. Međutim, još uvijek ne znamo je li to bio uobičajeni obrazac koji se ponovio u svim državama članicama i u kojoj mjeri je bio rezultat spomenutih mjera. Nemamo nikakvih dokaza. Ali nadamo se da ćemo tijekom godina, prikupljanjem podataka o ubojstvima žena od strane intimnog partnera, uspjeti doći do dokaza”, objašnjava Cristina Fabre Rosell.

Porast nasilja nad ženama

Analiza ostalih EIGE-ovih pokazatelja fizičkog, psihološkog, ekonomskog i seksualnog nasilja potvrđuje riječi Cristine Fabre Rosell. Sljedeći grafikon pokazuje varijacije u broju žrtava svih spomenutih vrsta nasilja u posljednjih nekoliko godina.

U Grčkoj je pandemijsko razdoblje obilježio zastrašujući porast fizičkog nasilja. U 2020. zabilježeno je 3609 žrtava fizičkog nasilja (porast od 110%), a u 2021. 6873 (90,4%). U međuvremenu, broj žrtava seksualnog nasilja porastao je sa 69 na 141.

Istovremeno, sve veća uporaba interneta i sve češće online zlostavljanje doveli su do porasta psihološkog nasilja u Grčkoj, gdje je u 2020. zabilježeno 2906 žrtava (porast od 84,1%), da bi u 2021. došlo do novog porasta od 104,6%, rezultirajući brojkom od 5350 žrtava. “Mislim da sada u izvjesnom smislu konceptualiziramo psihološko nasilje i da su ljudi svjesniji ove vrste nasilja i njegovog ogromnog utjecaja. Čini mi se da trend kojem svjedočimo ide u tom smjeru, sve više žrtava svjesno kaže: ‘ovo je neprihvatljivo, ovo je prijestup, ovo je nasilje”, ističe voditeljica tima za rodno uvjetovano nasilje pri EIGE-u. 

Prema EIGE-u, najmanje 44% žena u Europi u nekom trenutku bilo je izloženo psihičkom nasilju od strane partnera. Međutim, čini se da su neke zemlje uspjele usporiti negativni trend, poput Srbije i Njemačke, gdje je porast psihičkog nasilja ograničen na 3,4 posto, odnosno 1,5 posto u prvoj godini pandemije.

Postoji svega nekoliko izvještaja o ekonomskom nasilju nad ženama (koje podrazumijeva gušeću financijsku kontrolu ili financijsko iscrpljivanje žena od strane trenutnih ili bivših partnera). Od deset zemalja koje prate ekonomsko nasilje, u šest je došlo do porasta, a u četiri do smanjenja ovog fenomena u razdoblju 2015. – 2018. Najveći porast zabilježen je u Finskoj (33,4%), slijede Češka (26,6%), Njemačka (12,2%), Austrija (8,4%), Španjolska (6,0%) i Latvija (4,6%). S druge strane, Srbija bilježi prosječan pad od -18,1%, slijede Slovačka (12,1%), Malta (2,7%) i Belgija (0,1%).

Kada je u pitanju pokazatelj seksualnog nasilja, Grčka, Srbija i Slovenija zabilježile su značajan porast tijekom pandemijskog razdoblja. Konkretno, seksualno nasilje u Grčkoj poraslo je za 115,6% u 2020. te za 104,3% u 2021. U Srbiji je seksualno nasilje, nakon pada od -56,6% u 2020., u 2021. poraslo za 76,0%, dok je u Sloveniji poraslo za 64,3% u 2020. te za 17,4% u 2021. U Njemačkoj je tijekom 2020. zabilježen porast od 8,0%, dok je u Mađarskoj, nakon porasta od 20,8% u 2020., u 2021. došlo do smanjenja seksualnog nasilja za -6,3%.

Prema podacima Eurostata, najveći porast broja prijavljenih silovanja žena u 2020. zabilježen je u Mađarskoj (41,2%) i Grčkoj (36,5%), potom u Rumunjskoj i Sloveniji. Uopćeno promatrano, Švedska prednjači sa 135 žrtava silovanja i 197 žrtava seksualnog napada na 100.000 žena između 2015. i 2020. (treba međutim imati u vidu da je u Švedskoj definicija silovanja proširena 2013. te ponovo 2018. što je moglo utjecati na gornje brojke). Slijede Danska (54 žrtve silovanja na 100.000 žena), Francuska (47) i Finska (41). Kada je riječ o seksualnim napadima, najviše stope bilježe se u Francuskoj, Danskoj, Njemačkoj i Finskoj.

Nemar organa javnog reda koji košta život

Konstantinu Tsapas ubio je nožem njezin otuđeni suprug 5. travnja 2021. u selu Makrinica. Istog dana, u kući Konstantininih roditelja, počinilac je ubio i njezina brata Giorga Tsapasa. Četiri dana ranije, ubojica je u istoj kući po ko zna koji put nasilno nasrnuo na majku svog djeteta i njezine roditelje. Isti nasilnik počinio je više puta slične incidente, no unatoč žalbama policiji, kaznenim prijavama i zahtjevu za izricanjem mjere zabrane pristupa, počinitelj nije proveo ni jednu jedinu noć u pritvoru.

“U svađi u Makrinici prije ubojstva, došao je u kuću i pretukao nas sve troje – mene, suprugu i pokojnu kćer. Potom ga je policija odvela u stanicu, držali su ga tamo dva-tri sata, a onda su mi rekli: ‘Ne možemo ga više držati’”, kaže za MIIR očajni Apostolos Tsapas. Vidio je kako mu dvoje djece ubijaju pred očima.

“Policijske snage imale su tolerantan stav prema počinitelju”, objašnjava  Anthoula Anasoglou, odvjetnica obitelji žrtava. “Bio je optužen za obiteljsko nasilje još 2021., ali nikada nije uhićen. Tijekom suđenja policijski svjedok priznao je da ga je policija pustila nekoliko dana prije [ubojstva], rekavši: ‘U redu, oni su par, ponovo će biti skupa’”.

Dora Zacharia 2021. nije znala da je njezin tadašnji partner, a kasnije ubojica, već bio kazneno gonjen zbog nedopuštenog nasilja i nošenja oružja tijekom incidenta u kojem je prijetio bivšoj partnerici. Prekršajno djelo nedopuštenog nasilja poništeno je zbog zastare, dok je za nezakonito nošenje oružja osuđen na dva mjeseca zatvora uz uvjet od tri godine. Protiv njega je prijavu podnijela još jedna bivša partnerica, također žrtva fizičkog nasilja, no zabrana nije stigla na vrijeme.

“Dora je ovo kašnjenje platila životom”, komentira za MIIR Katerina Koti, majka učiteljice ubijene 2021. u 31. godini života.

Dostupni podaci za Grčku pokazuju da je od 4436 počinitelja obiteljskog nasilja nad ženama u 2020. procesuirano 70,6% (3132). Od toga je 20,9% osuđeno, ali samo 13,7% osuđenih završilo je u zatvoru. Uspoređujući broj počinitelja obiteljskog nasilja nad ženama s brojem zatvorenih prestupnika, procjenjuje se da je u 2020. na svakih 100 nasilnika samo njih dvoje završilo u zatvoru.

Važno je napomenuti da apsolutne brojke možda ne odražavaju pravu situaciju u datoj godini te da može doći do anomalija u podacima. Na primjer, evidentiranje nekog počinitelja u 2020. godini ne znači nužno da je djelo počinjeno u toj godini, kao što ni izricanje kazne zatvora u 2020. ne znači da je osuđeni djelo počinio u istoj godini. Stoga, prikazane stope predstavljaju relativnu procjenu odnosa između broja kaznenih progona i zatvaranja počinitelja nasilja nad ženama zabilježenih u određenom vremenskom razdoblju, te ih treba tumačiti kao pokazatelj trenda.

U prosjeku, godišnje u Grčkoj u zatvoru završi samo 3 posto muškaraca procesuiranih za obiteljsko nasilje, a u Sloveniji 5 posto. Nasuprot tome, u Španjolskoj prosječan godišnji postotak muškaraca procesuiranih za obiteljsko nasilje koji završe u zatvoru iznosi 30 posto.

Majka Dore Zacharias često sudjeluje u događajima protiv femicida, zajedno s majkama drugih ubijenih žena. Skupa hitno pozivaju na promjenu načina na koji se država i društvo u cjelini suočavaju s nasiljem nad ženama i počiniteljima obiteljskog nasilja.

U povijesnoj odluci usvojenoj 22. veljače 2023., nakon šest godina odlaganja zbog stalnog protivljenja pojedinih država članica, Europsko vijeće istaklo je da bi EU trebala pristupiti Istanbulskoj konvenciji kao transnacionalni entitet. Odluka je uslijedila nakon pozitivnog mišljenja Europskog parlamenta, koji je ranije zatražio da se nasilje nad ženama uvrsti u popis priznatih zločina u EU. Istanbulska konvencija stupila je na snagu 2014. i predstavlja prvi pravno obvezujući međunarodni akt koji definira kriterije za prevenciju rodno uvjetovanog nasilja, te bi mogla poslužiti kao smjernica za dalje inicijative Bruxellesa.

Europska komisija je 25. studenog 2022., na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama pozvala Europski parlament da što prije usvoji prijedlog direktive o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Između ostalog, direktiva ima za cilj ugraditi u zakonodavstvo Europske unije minimalne standarde za kriminaliziranje određenih oblika nasilja nad ženama, zaštititi žrtve i poboljšati pristup pravdi, pružiti podršku žrtvama, osigurati koordinaciju između nadležnih službi te poboljšati prevenciju.

Pored toga, direktiva predlaže da prikupljanje podataka o nasilju nad ženama postane obvezno u cijeloj EU, imajući u vidu da se nasilje nedovoljno prijavljuje, zbog čega je teško usporediti podatke među državama članicama. Kako se ističe u direktivi, posljednje relevantno paneuropsko istraživanje objavljeno je 2014.

Rezultati prekograničnog istraživanja koje su proveli MIIR i EDJNet potkrepljuju gorenavedene stavove. Četiri mjeseca 18 novinarskih timova tražilo je ažurirane podatke od nadležnih tijela u najmanje 22 zemlje kako bi utvrdili je li tijekom pandemije došlo do porasta femicida i nasilja nad ženama. Pojedini timovi uspjeli su dobiti nove i usporedive podatke, drugi nisu.

Nema sumnje da će bez zajedničkog europskog sustava evidentiranja nasilja nad ženama i jačanja sustava zaštite žrtava, provođenja zakona i preispitivanje kazni za počinitelje te sustavne edukacije mladih o rodnom identitetu i spolnim odnosima rodno uvjetovano nasilje nastaviti rasti. Naravno, uvijek postoji mogućnost da za počinjeno nasilje nitko ne sazna jer se incidenti jednostavno neće bilježiti…